Obranili smo izdajničku BiH i omogućili dinastiji Izetbegović i ISIL-u lagodan život u BiH

Pobjednici pišu povijest, pravilo je svih događaja, koliko god ono brutalno zvučalo. Države koje su pobijeđivale u ratovima kroz prošlost uglavnom su, kasnije, povijesnim knjigama masakrirale svoje protivnike.

 

Jedna od rijetkih država koja svoju pobjedu u ratu nikad nije okrunila je Hrvatska, stoga i nije čudno što je mnogi u Europi nazivaju najkomičnijom zemljom Europske unije. Vjerojatno se nijedna država ne bi odrekla svog teritorija, kao što se Hrvatska odrekla Herceg Bosne, a mogla ju je uzeti kako je htjela i strateški izlobirati prostore Herceg Bosne među stranim silama. Hrvatska je se odrekla Herceg Bosne u zamjenu za takozvani mir, naivno vjerujući kako će poteći med i mlijeko, a ona postati primjer među državama. I što se danas događa? Osudili su Hrvatsku za Herceg Bosnu, pola Europe je ismijava, susjedi joj se smiju jer to što je napadnuta i što je preokrenula rat u svoju korist nikad nije kapitalizirala.

 

Tvrde u Haagu danas da je Hrvatska željela širiti svoj teritorij. Da se provela anketa što mi na području Herceg Bosne želimo, odgovorno tvrdim da bi nas 95 posto izabralo Hrvatsku, ali tko je narod što pitao. Hrvatska nas nije željela jer je nekakva nadobudna, strana karikatura od čovjeka rekla da ne smiju to činiti. Poslušavši karikaturu izgubili su hrvatske prostore i ostavili narod na milost i nemilost Bošnjacima, među kojima i pristašama El Mudžahida, ljudima iz budućeg ISIL-a, pa onima koji preglasavaju narod koji je malobrojniji. Unatoč tome što im djeca žive u neljudskim uvjetima i vjerojatno bi ih barem 30 posto bilo oduzeto da je ovo normalna država Bošnjaci ih nastavljaju praviti kao zečeve i Hrvati koji su okrenuti više kapitalizmu taj ritam ne mogu pratiti.

 

Nažalost, Hrvatska je u miru poražena i ponižena država, a Hrvati u BiH više nemaju snage ni sebe braniti, a kamoli će nju. Feniks je službeno na umoru. Samo, Feniks uvijek ustane kada je najteže. U ovom trenutku s prijezirom odbacujemo optužnicu da smo udruženi zločinački pothvat. Ponosni smo na naš rat. Obranili smo izdajničku BiH i majku Hrvatsku, omogućili smo dinastiji Izetbegović godine lagodnog života, veleizdajniku Stipi Mesiću političke bodove. I više tako ne može. Sada jasno vidim, kao što sam napisao, da smo obranili izdajničku zemlju koja služi za lagodan život ISIL-ovcima koji odlaze i vraćaju se s ratišta kako god hoće, da im nitko ne može ništa! Nakon presude haških karikatura, sada se mogu s pravom pozivati na ovu zemlju jer njihov El Mudžahid nikad nije osuđen za zločine u BiH. I to je međunarodna pravda licemjernog Maltežanina i njegovih licemjernih pomoćnika.

 

Žao mi je što kao branitelj nisam dovršio rat, zbog svoje djece. Sada je kasno. Sada nam treba diplomacija. Bez promjene izbornog zakona Hrvata više nema u BiH. Masovno iseljavanje tek će se vidjeti na djelu ako nam netko (čitaj, bošnjački narod) opet izabere nekog novog Željka Komšića. Zato, Feniks iz faze umiranja mora ustati. Ideja Herceg Bosne obvezuje nas da se ujedinimo, ustanemo i pobijedimo u ovom mirnodopskom ratu. Moramo, zbog naše djece!

 

Glava/Grude.com