ŽALOSNO: Jedemo krumpir iz Egipta, luk iz Kine, grah iz Maroka i Argentine..

Bosna i Hercegovina raspolaže s više od 2,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, što je, prema njihovim riječima, više nego dovoljno za proizvodnju hrane za domaće potrebe, pa i za izvoz.

Topliji dani ponovno pune tržnice. Ljudi izlaze u šetnju, usput svraćaju po voće i povrće, planiraju ručak dok biraju između krumpira, rajčica i zelene salate. Kupnja na otvorenom mnogima je navika. No, uz tu svakodnevnu rutinu sve se češće postavlja konkretno pitanje: "Što zapravo jedemo i koliko je toga stvarno domaće?".

Što kupujemo?

Kupci priznaju da im je sve teže razlikovati domaće od uvoznoga. - Mi, nažalost, često ne znamo podrijetlo. Za sve piše "domaće", ali morate pitati i vjerovati onome tko prodaje - kaže za medije jedna prodavačica na tržnici. Drugi ističu da bi rado kupovali domaće, ali nisu sigurni što je doista proizvedeno u BiH, a što je stiglo iz inozemstva.

Na štandovima se nude proizvodi koji na prvi pogled izgledaju jednako. Ipak, podrijetlo otkriva drukčiju sliku. Krumpir iz Egipta, rajčice iz Turske, luk iz Kine, grah iz Maroka i Argentine…, roba stiže sa svih strana. Trgovci navode da domaće robe ima, primjerice kupusa, kelja ili špinata iz Hercegovine, ali priznaju da su brojne druge kulture iz uvoza.

- Špinat je domaći, ali krumpir i rajčice su uvozni. To kupci već znaju - kaže jedna prodavačica.

Statistika potvrđuje razmjere takvog tržišta. U 2025. godini Bosna i Hercegovina uvezla je gotovo četiri puta više povrća nego što ga je izvezla. Voća je uvezeno tri puta više nego što je plasirano na inozemna tržišta. Mlijeka i mliječnih proizvoda gotovo je dvostruko više, dok je mesa uvezeno čak dvanaest puta više nego što je izvezeno.

Deficit u prehrambenom sektoru premašio je četiri milijarde konvertibilnih maraka. Trend se nastavio i ove godine. Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, samo u siječnju uvezeno je 25 milijuna kilograma voća i povrća. Te brojke jasno pokazuju koliko je domaće tržište oslonjeno na uvoz.

- Bosna i Hercegovina nema dovoljno proizvoda iz područja prehrane i potrebne su nam sirovine za preradu. Takav uvoz ne može se u potpunosti smatrati prekomjernim - istaknula je Amila Močević za Euronews. Dodala je kako se uvoz može promatrati kao problematičan u segmentima proizvoda kojih u zemlji ima dovoljno.

S druge strane, poljoprivrednici tvrde da potencijal postoji. Bosna i Hercegovina raspolaže s više od 2,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, što je, prema njihovim riječima, više nego dovoljno za proizvodnju hrane za domaće potrebe, pa i za izvoz.

- Imamo viškove, primjerice oko 20 milijuna litara mlijeka koje ne možemo plasirati. U takvim situacijama trebalo bi zaštititi domaću proizvodnju, naglasio je za isti medij poljoprivrednik Nedžad Bićo, podsjećajući na mogućnost uvođenja prelevmana i carina u skladu sa sporazumima poput CEFTA-e. Pitanje cijene dodatno komplicira situaciju.

Upozorenja iz udruga

Iz Udruge za zaštitu potrošača ističu da redovito prate kretanja cijena i upozoravaju na nelogičnosti na tržištu.

- Cijena ne bi smjela pasti samo na teret potrošača. Trgovci koriste priliku za dodatnu zaradu, a to se osjeti u svakodnevnoj kupnji - objašnjavaju iz udruga. Dodaju kako bi domaći proizvodi trebali imati prednost, osobito kada postoje kvaliteta i tradicija. Sve to pokazuje da pitanje hrane nije samo pitanje podrijetla. Riječ je o odnosu između uvoza i domaće proizvodnje, o tržišnim pravilima, ali i o potrošačkim navikama. Ono što svakodnevno biramo na tržnici ili u trgovini dio je šire slike, odnosno koliko ćemo ovisiti o uvozu i hoće li domaća poljoprivreda imati priliku za razvoj.

FOTO: Ilustracija