Ako rat potraje... Što mogu očekivati Europa i BiH? Odgovori se nikom ne sviđaju

Rast troškova u proizvodnji, prometu i poljoprivredi prelijeva se na potrošače, vraćajući inflaciju.

Zbog rata u Iranu, koji prijeti prekidom opskrbe energijom, Europu čeka opskrbni šok s potencijalom da paralizira proizvodnju, prizemlji zrakoplove, podigne cijene hrane i troškove zaduživanja te ponovno potakne inflaciju. Dok posljednji tankeri s fosilnim gorivima iz Perzijskog zaljeva uplovljavaju u europske luke, čelnici postaju svjesni razmjera krize, piše Politico.

"Ako rat potraje, to će za europsko gospodarstvo biti teret usporediv s pandemijom covida ili početkom rata u Ukrajini", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz. Talijanski ministar obrane Guido Crosetto upozorava da bi sukob mogao trajati "godinama", dok predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde procjenjuje da bi dugoročne posljedice mogle nadilaziti sve što se danas može zamisliti.

Oko 20 posto svjetske nafte i plina prolazi Hormuškim tjesnacem, koji je Iran zatvorio uz prijetnje napadima na brodove. Predsjednik SAD-a Donald Trump poručio je pogođenim zemljama: "Morat ćete naučiti boriti se sami za sebe. Teži dio je gotov. Idite po svoju naftu."

Nafta i plin ključni su za prijevoz, grijanje i cijeli industrijski lanac, od hrane i plastike do kemikalija i poljoprivrede. Zatvaranje tjesnaca pogađa i opskrbu gnojivima te helijem, ključnim za proizvodnju mikročipova. Učinak se zasad najviše vidi u rastu cijena goriva, ali i u širenju krize na druge proizvode, pa je Sony poskupljenje novih PlayStation konzola izravno povezao s "pritiscima u globalnom gospodarstvu".

Politico upozorava na scenarij koji šef Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol naziva "najvećom prijetnjom globalnoj energetskoj sigurnosti u povijesti".

Za razliku od kriza 1970-ih ili 2022., sadašnji poremećaj pogađa sve energente, od sirove nafte i plina do dizela i mlaznog goriva. Analitičarka Ana Maria Jaller-Makarewicz upozorava da se tržišta suočavaju s rijetko viđenim scenarijem potpunog zatvaranja ključnog energetskog prolaza. Dok su krize 1970-ih smanjile globalne zalihe za oko 7 posto, sada je pogođeno oko 20 posto svjetske opskrbe.

EU je isprva računao na relativno nisku ovisnost o Zaljevu, oko 6 posto nafte i manje od 10 posto plina, te na alternativne dobavljače poput SAD-a, Norveške, Azerbajdžana i Alžira. No kako rat ulazi u peti tjedan, pokazuje se da to nije dovoljno.

Azijske zemlje, koje su prije rata oko 80 posto energije dobivale iz Zaljeva, agresivno kupuju preostale količine i podižu cijene. Trgovci preusmjeravaju pošiljke prema Aziji zbog veće zarade, zaobilazeći Europu. Prema analitičaru Kplera Charlesu Costerousseu, najmanje 11 LNG tankera već je preusmjereno na istok, a posljednji tanker s katarskim plinom stiže u Europu za nekoliko dana.

"Nemamo rezervi. Nemamo nikakvu sigurnost", upozorava Jaller-Makarewicz, dodajući da bi Europa posljedice mogla osjetiti već za nekoliko tjedana.

Najgori scenarij bio bi da tjesnac ostane zatvoren dulje od mjesec dana, uz nastavak napada na energetsku infrastrukturu, upozorava jedan direktor LNG uvoznika. Iako bi visoke cijene s vremenom mogle potaknuti veću proizvodnju, upozorava da bi mogle ostati trajno povišene.

EU je posebno ranjiv kod rafiniranih proizvoda, jer više od 40 posto dizela i zrakoplovnog goriva dolazi iz Zaljeva. "Ako tjesnac ostane zatvoren, praktički nema alternative", rekao je analitičar ICIS-a Homayoun Falakshahi. Financijska tržišta zasad računaju na kratkotrajnu blokadu od dva do tri tjedna, no dulje zatvaranje značilo bi još više cijene i dublju krizu.

Iako su bogate zemlje početkom ožujka oslobodile 400 milijuna barela nafte iz rezervi, cijene su ponovno počele rasti.

Najvidljiviji učinak već su više cijene goriva. Cijena Eurosupera 95 porasla je oko 15 posto između 23. veljače i 23. ožujka. Vlade pokušavaju ublažiti udar smanjenjem trošarina, ali bez novih isporuka mogle bi posegnuti za ograničavanjem potrošnje.

Europski povjerenik za energiju Dan Jørgensen savjetovao je ograničavanje prometa kako bi se nadoknadio manjak dizela i mlaznog goriva, što podsjeća na mjere iz 1970-ih. U opticaju su i scenariji "energetskih lockdowna".

Zračni promet posebno je pogođen jer je gorivo najveći trošak. Cijena mlaznog goriva u Europi više nego se udvostručila i premašila 1700 dolara po toni. Zrakoplovne kompanije već podižu cijene, a direktor IATA-e Willie Walsh upozorava da industrija ne može apsorbirati taj udar.

Neke azijske kompanije već ukidaju letove, a Lufthansa razmatra prizemljenje između 20 i 40 zrakoplova, što bi smanjilo kapacitete za 2.5 do 5 posto. Ako kriza potraje, neki će putnici odustati od putovanja, a dio će ostati bez planiranih putovanja.

Posljedice se već prelijevaju na industriju, posebno na kemijski sektor koji je temelj proizvodnje u Europi. Njemački Covestro upozorava na nagli rast troškova logistike, sirovina i energije koji se već ugrađuje u cijene proizvoda.

Eurofer upozorava da nestabilne cijene energije postaju jedan od najvećih rizika za ulaganja, posebno u niskougljičnu proizvodnju čelika. Bez stabilnih i konkurentnih cijena energije ulaganja je sve teže opravdati u Europi.

Rastu i troškovi plastike, gnojiva i helija. Industrija plastike posebno je izložena jer ovisi o uvozu nafte i plina, dok proizvođači gnojiva upozoravaju da energija čini 60 do 80 posto troškova proizvodnje, pa poremećaji brzo izazivaju lančanu reakciju i rast cijena.

Rast troškova u proizvodnji, prometu i poljoprivredi prelijeva se na potrošače, vraćajući inflaciju. Povjerenik za gospodarstvo Valdis Dombrovskis upozorava da bi ovaj val mogao nalikovati stagflaciji - kombinaciji slabog rasta i visokih cijena koja je obilježila 1970-e.

Europska komisija procjenjuje da će gospodarski rast pasti na oko 1 posto, dok bi rast inflacije mogao natjerati Europsku središnju banku na podizanje kamatnih stopa. To bi dodatno poskupilo kredite i usporilo gospodarstvo.

Visoki javni dugovi postaju sve skuplji za servisiranje, a vlade bi mogle biti prisiljene na rezove u javnim uslugama.

Čak i ako rat odmah završi, oporavak bi trajao najmanje godinu dana, upozorio je Birol. Što sukob dulje traje, posljedice će biti teže.

Dok posljednji tankeri iz Zaljeva završavaju istovar, Europa ima tjedne, a ne mjesece za pripremu. "Kriza neće biti kratka", rekao je Jørgensen. "Čak i da sutra nastupi mir, posljedice će ostati jer je energetska infrastruktura u regiji uništena i i dalje se uništava."