Spektakularan i 5. Turnir prijateljskih duša! Manćo, Abba i Tomo za povijest! Slavlje u Cageballu Grude i dalje traje

Odigran je posljednji turnir u godini!

"Igrat ćemo finale!" Tim se riječima slavni grudski golman Mario Galić Manćo obratio Ani, supruzi legendarnog grudskog malonogometaša Borisa Bobe Miloša, koji u Inter Laupheimu proživljava drugu mladost.

I kako je rekao tako je i bilo.

Jer odigran je posljednji turnir u godini, onaj kojeg je UEFA proglasila posljednjim na svijetu, a igra se u prostorijama Cageballa Grude. Radi se o Turniru prijateljskih duša, utemeljenom u doba korone, a koji je ove godine doživio svoje 5. izdanje.

Ove godine 7 ekipa i 21 igrač s pozivnicom došli su na teren podijeljeni u dvije skupine. Možda bi bilo i 8 ekipa da grudski Infantnino Jole Tomas nema neku svoju matematiku, ali starom se vuku grudskog nogometa nema što zamjeriti jer je i posljednji turnir u ovoj godini organizirao fantastično, stoga i ne čudi što je ovih dana uključen i u Afrički kup nacija kako bi i na taj izmučeni kontinent unio dašak čarolije.

Po skupinama se igralo dosta dobro, iako smo izgubili rokovnik u kojeg smo bilježili rezultate. Sjećamo se otprilike da su Ante Marić, brat slavnog Nine koji ove godine nije igrao (a da je igrao u kakvo je formi vjerojatno bi i osvojio), Bobo Miloš i Nebo Grubišić, posljednji nogometni romantici, otišli do finala bez zabijenog pogotka u regularnom dijelu. Podsjećalo je sve na Portugal 2016., međutim nije se moglo preko posljednje stepenice na kojoj su stajali Mario Manćo Galić, Mario Marić Abba i Tomo Palac. Manćo je branio sve što je išlo prema golu, Abba je prebacujući loptu s desne na lijevu nogu i snažnim šutevima podsjećao na Juana Sebastijana Verona, a Tomo Palac, iako je godinu dana izvan terena s 213 ozljeda, pokazao je još jednom da je klasa i da će se na ljeto 2026., u kavezima i na male branke, pjevati opet Tomine pjesme.

Od ostalih ekipa Ivan Ćorluka Tusić, Jole Tomas i Duda nisu mogli dalje od polufinala, iako su imali osvajače turnira na užetu, pogotovo jer su imali 2:0 na penale i trebalo im je još nešto. No onda se Joli u raspucavanju noga zatresla, što se nije dogodilo od 2000. godine. Možda da je pustio Ivanu ovaj bi rutinski to odradio jer u kasne noćne sate kad svi zaspu otključa svoj objekt i vježba penale pa je jasno da zna i zabiti ili Dudi koji zbog dioptrije i puca samo uravno pa bi ga trebalo samo navesti i objasniti mu gdje je gol i on bi to zabio, međutim Jole je odlučio pucati i tko bi mu zamjerio. Inače, od nogometa se oprostio 2023. godine na ovom turniru, pa je ovo sve on doživio i više nego revijalno. Dalje od polufinala nije mogla ni ekipa 1 iako ju je predvodio sjajni Brane Ćorluka koji je sve osvojio 3 na 3. Mate Mikulić Čirev pokazivao je sjajne golgeterske sposobnosti, no 2-3 gola u 7 minuta baš ništa ne znače, već ih je potrebno zabiti bar 5-6 za pobjedu. Iako su u ekipi imali i sjajnog Davora Markotu, prošlogodišnjeg osvajača Turnira prijateljskih duša, njega turnir i nije pretjerano zanimao zbog te lanjske titule, pa se dogodilo to što se dogodilo.

U skupini su ispali po mnogima favoriti turnira. Zulpa, također branitelj naslova, Kiki Iličić i Mate Paškić. Jasno, Zulin nogometni uzor Nino nije nastupio ove godine, pa ni Zule nije bio na razini kao ranijih godina. Što se Kikija Iličića tiče, žurilo mu se što prije ispasti jer je imao neodgodivih obveza, a Paškić kad je vidio koliko su mu suigrači indisponirani nije mogao puno napraviti sam.

Ispali su i Paja Alpeza, Bane i Joxim. Iako Paja i Joxim imaju tu njemačku, radnu etiku, a prvi spomenuti je ovih dana potpisao i za jedan njemački klub, u Hercegovini se ipak igra više brazilski nogomet s primjesama talijanske obrane, pa su često nailazili na čvrst otpor protivnika. Bane je pak nakon turnira uložio žalbu jer je morao igrati s dvojicom koji igraju u Njemačkoj pa je bilo i jezičnih barijera, no vodstvo Cageball UEFA-e odbilo je njegov prigovor i zaželjelo mu više sreće dogodine.

Posljednja ekipa koja je ispala, a bila je favorit u sastavu Mate Alpeza, Šiša Zorić i Želja Andrijanić bila je daleko najlepršavija. Točnih dodavanja imali su 100 posto, a nema utakmice da u njoj nisu napravili barem 2 dodavanja. Popularni Alpe je želio ranije ispasti da se ne priča da je osvojio u sebe, Zorić je isto tako želio ispasti jer je već osvojio turnir, a Andrijanića nakon Medovića nogomet ne zanima, već igra bezveze. On možda i nije želio ispasti, ali sad mu je bolje pričati da je.

Za kraj, možemo reći da je Manćo osvojio posljednji turnir na svijetu koji nije osvojio, te se izjednačio s Danijem Alvesom na vječnoj listi najtrofejnijih igrača, s tim da se nadamo da ga neće slijediti u kontroverznim postupcima zbog kojih Alves puni novinske stupce posljednjih godina. Koliko je Alves nasekiran zbog činjenice da se Manćo s njim izjednačio govori i informacija da se vraća i na nogometni teren, i to u Sporting Clube de Sao Joao de Ver. Mario Marić Abba ovom je titulom podsjetio na slavna vremena pocrtanskog nogometa i pokazao da još može puno nogometu dati, te štošta naučiti nove klince koji razmišljaju što uraditi s protivnikom koji ih predribla (oboriti ga s nogu, kako god). Uz Tomu Palca ovaj dvojac može daleko, ali idemo korak po korak, jer grudski Neymar mora prvo sanirati sve ozljede do kraja, pa se onda posvetiti isključivo nogometu, a kad to učini, onda je nezaustavljiv. Viceprvaci Ante, Bobo i Nebo imaju za čim žaliti, iako nisu izgledali žalovito nakon srebra. Kažu da tuga dolazi kasnije. Javit će nam dojmove.

Na kraju turnira, uslijedilo je zajedničko fotografiranje onih koji su ostali na terenu i nisu otišli pod tuš ili u birc dio jer znaju da uvijek slijedi zajedničko fotografiranje. Na teren je donesen i veliki, prijelazni pehar, te majica NK u sjećanje na jednog od omiljenih sudionika ovog turnira koji ostaje nezaboravljen.

Druženje je uz DJ Žaleta, DJ Perottu, uz Ninin roštilj i uz Darijeve kolače trajalo do kasnih noćnih sati, a i dalje traje pa nije isključeno da se još koja objava iz popularnog Cageballa neće dogoditi do kraja godine.

Grude točka kom