Gabriela Čuljak: Dušni dan i Svi sveti – Trenuci kada tuga postaje ljubav
Upravo ovdje ovi blagdani postaju trenutak istinske ljubavi. Sjećanje, iako ispunjeno tugom, može postati i ohrabrenje – poruka da nas njihova ljubav prati.
Kolumnu za Grude.com, povodom Svih svetih i Dušnog dana piše Gabriela Čuljak
Blagdani Dušni dan i Svi sveti posebna su prilika za sjećanje na one koji su nas napustili, ali su ostali duboko ukorijenjeni u našim srcima. Ovi dani, prožeti emocijama i uspomenama, podsjećaju nas na prolaznost života, ali i na duboku ljubav koja ostaje i traje, čak i kad fizičke prisutnosti više nema.
Dok se bliže ovi blagdani, u zraku je osjetna tiha sjeta. Hladnije je, dani su kraći, a priroda se polako povlači u svoje zimovanje, kao da se i sama priprema za period tišine i promišljanja. U ovom vremenu mnogi će se okupiti na grobljima, donijeti cvijeće i upaliti svijeće, koje će osvijetliti nadgrobne spomenike. Plamen svijeća, u svojoj krhkoj i mirnoj ljepoti, postaje simbol nade i mira, podsjetnik da, iako su naši voljeni otišli, njihova svjetlost ostaje s nama.
Svi sveti, 1. studenoga, poseban je dan kada se prisjećamo svih svetih i blaženih duša. U vjeri, toga dana slavimo one koji su postigli vječni mir i svetost. Iako su nas mnogi ostavili, vjeruje se da su prešli u vječnost, gdje su pronašli mir, koji je često toliko nedostižan u ovom svijetu. Taj osjećaj donosi utjehu – uvjerenje da postoji mjesto bez patnje, boli i prolaznosti. Dok stojimo pred grobovima naših najdražih, prisjećamo se njihovih osmijeha, riječi utjehe i ljubavi koja je uvijek bila u njihovim očima. To je ono što ostaje s nama i vodi nas kad je teško, ono zbog čega jesmo i zbog čega ćemo biti.
Dan nakon, 2. studenoga, dolazi Dušni dan – vrijeme posvećeno molitvama za sve duše koje su nas napustile. Dok palimo svijeće i polažemo cvijeće, obraćamo se onima koji više nisu s nama, izgovarajući tihe molitve povezane s njihovim sjećanjima i uspomenama. Kaže se da se na Dušni dan granica između ovog i onog svijeta zatvori – kao da su nam naši voljeni tada bliže, prisutni u svakom sjećanju i osjećaju. Iako uspomene s vremenom blijede, ljubav ostaje zauvijek.
Kako pronaći snagu kada tuga postane prevelika? Kada nam duša plače za izgubljenim trenucima, za riječima koje nismo stigli izgovoriti, za svime što je ostalo nedovršeno? Upravo ovdje ovi blagdani postaju trenutak istinske ljubavi. Sjećanje, iako ispunjeno tugom, može postati i ohrabrenje – poruka da nas njihova ljubav prati. Svaki susret, osmijeh i riječ koje su nam dali dio su našeg života koji nosimo dalje. Ovi dani nisu samo podsjetnik na kraj, već i na to koliko su nas naši voljeni oblikovali i koliko su nam dali, ostavljajući svoje tragove u našim srcima.
Na Dušni dan, dok stojimo u tišini, svaka svijeća koju upalimo postaje znak zahvalnosti za sve što smo imali priliku dijeliti. To je trenutak kada srce prepoznaje da, iako ih više nema, oni su i dalje dio nas. Njihova ljubav, podrška i smjernice sada postaju temelji naših misli, snova i nade za budućnost.
Za mnoge, ovi dani nose i strah – kako nastaviti bez njih, kako nositi teret praznine? Ali možda, u sjaju svijeća i tišini ovih dana, možemo osjetiti njihov tihi pozdrav. Jer oni su sada slobodni, na mjestu gdje više nema boli. Možemo vjerovati da nas s tog mjesta gledaju, da su pronašli mir i sreću, i da su zahvalni na svakom trenutku koji smo dijelili s njima.
Dušni dan i Svi sveti pružaju priliku da, makar kroz suze, pronađemo snagu i sjetimo se s ljubavlju, uz vječni mir koji dolazi s vjerom da su naši voljeni pronašli spokoj. I dok se vraćamo iz tih trenutaka promišljanja, možemo osjetiti da u našim srcima nosimo dio njihova svjetla – tihi plamen koji nas podsjeća da nismo sami, jer ljubav nikada ne nestaje.
„Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“, zato ne idi „malen ispod zvijezda“.
Našim pokojnima, pokoj vječni, a nama nada, vjera i ufanje.
Gabriela Čuljak - Grude.com