Laušević je na vrhuncu slave ubio dvije osobe! Govorio je: Čovjek koji je ubio više nikada ne može biti slobodan

Nakon poništavanja presude od strane Saveznog suda, na novom mu je kazna preinačena na četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubojstva u prekoračenju nužne obrane. Budući da je u tom trenutku već odslužio 4,5 godine, pušten je na slobodu. Ubrzo nakon toga je napustio zemlju i nastanio se u New Yorku u SAD.

Žarko Laušević je preminuo. Glumio je Šilju u Sivom domu, Šmajsera u Crnom Bombarderu, Bracu Gavrana u Braći po materi ... U prevrtljivim vremenima iz 80-ih u 90-te Laušević je važio za jednog od najboljih glumaca. Zadnjeg dana srpnja 1993. godine život mu se okrenuo na glavu. U Podgorici je ubio dvojicu mladića, a jednog teško ranio. Na suđenju je utvrđeno prekoračenje nužne obrane. Zatvor, prijetnje krvnom osvetom, sloboda, bijeg u Ameriku i preživljavanje na crno, bez legalnog statusa, nova presuda...


U Americi je napisao knjigu "Godina prođe, dan nikad".


31. srpnja 1993. godine, Žarko Laušević i njegov brat Branimir su sudjelovali u tučnjavi u blizini podgoričkog lokala „Epl“, tijekom koje je Žarko iz svog pištolja CZ-99 ubio Dragora Pejovića i Radovana Vučinića, a teško ranio Andriju Kažića. Na suđenju je osuđen na 13 godina zbog dvostrukog ubojstva. Ta je presuda, nakon žalbi, potvrđena 1994. godine. Kaznu je izdržavao u Spužu i Požarevcu.


Nakon poništavanja presude od strane Saveznog suda, na novom mu je kazna preinačena na četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubojstva u prekoračenju nužne obrane. Budući da je u tom trenutku već odslužio 4,5 godine, pušten je na slobodu. Ubrzo nakon toga je napustio zemlju i nastanio se u New Yorku u SAD. Vrhovni sud je 30. ožujka 2001. godine tu odluku poništio i preinačio je na 13 godina zatvora.  


Pomilovao ga je predsjednik Srbije Boris Tadić.


"Naravno, ja nisam slobodan. Čovjek koji je ubio više nikada ne može biti slobodan", kazao je nakon oslobađanja. "Sloboda više nikada ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu što misle o meni, da me svojataju, mrze i mrcvare", kazao je na predstavljanju svoje knjige “Godina prođe, dan nikad”. Laušević, za kojega su rijetki njegovi prijatelji koji su se sreli s njime u New Yorku kazali kako teško živi, opterećen zločinom koji je počinio, napisao je knjigu koja je postala hit.


Nažalost, to je predložak za težak i dramatičan film u kojem se isprepleću slava, pucnjava, ubojstva, zatvor, bijeg, krvna osveta, dugotrajna suđenja, lažne nade i sloboda za koju glavni glumac kaže da više nije pojam koji njemu pripada i na koji on ima pravo. Jer je on ubojica, a onaj koji ubije više nema pravo na slobodu.


"Ja sâm više i ne znam što zapravo znači ta riječ. Je li to možda samo sjećanje da sam jednom, kao dijete, trčao oko biljarde? I bio sretan. Ili je sloboda onaj trenutak kada sam odlučio da napišem ovu knjigu", pitao se Laušević izgovarajući rečenice u jedinoj ulozi koju nikada nije htio, vlastitom životu koji je upropastio pucajući u druge.