Novce zaradio u Austriji pa u hrvatskom selu u BiH izgradio velebni objekt
Svaki dolazak u živopisno selo Donju Tramošnicu znači upijanje prekrasnih posavskih krajolika široke ravnice koja polako prelazi u blage brežuljke i prekrasnog niza sela s uređenim okućnicama koliko god njihovi domaćini nosili breme godina.
Ovoga puta nismo željeli propustiti zajedničku molitvu štićenika Doma za starije i nemoćne Majka Terezija jer ta duhovna snaga, kažu nam, njima je više od hrane jer im dušu liječi. Bila je to molitva na otvorenom, misa ispred doma za 40-ak njegovih štićenika, a predvodio ju je fra Marko Lovrić, župnik župe Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici.
Neposredan povod nakon mise bio je blagoslov kiparskog djela "Knjiga života" koje svjedoči povijest te ustanove i njezina pretvaranja iz ruševne škole u prekrasno zdanje Doma Majka Terezija.
- Sa suprugom imam troje djece i uvijek sam želio da Bog bude uz njih, da ih prati molitva i dobre nakane pomoći drugima kakve je imala majka Terezija. Živim u Austriji, ali srce mi je ovdje, zato sam sagradio Dom i nisam se pokajao - kaže nam Ivan Šokčević.
Dom Majka Terezija poseban je po mnogočemu, ne samo zato što je izgrađen po EU standardima nego po tome što je višemilijunska sredstva Šokčević uložio u opustošeni kraj u koji se povratak događa usporeno, i to uglavnom starijih osoba.
Želio je ostaviti, kaže nam, i nakon svoga života nešto trajno, nešto što krasi njegov kraj, pruža nadu, ali i primjer drugima da se može uspjeti čak i ako projekt, tvrdi Šokčević, nitko nije potpomogao. Krenuo je od porušenog zdanja stare škole i pretvorio ga u prekrasan objekt.
- Ja nisam čovjek megalomanskih nadanja kojemu je novac sve. Mogao sam uložiti sredstva u znatno isplativije projekte, ali ja sam ovdje donio svoje srce i dušu jer novac je samo papir - danas ga imaš, sutra nemaš, i on nije jamac sreće jer sreća je osmijeh, zadovoljstvo, ljubav, lijepa riječ, trenutak s obitelji. A mojih troje djece i supruga zadovoljni su uvijek i sretni kada dođu ovdje. A tu smo vrlo često. Ovdje vidim zadovoljna i sretna lica, ne samo osoba o kojima brinemo nego i mladih, njih 20-ak koje sam zaposlio i time zadržao u svome kraju - kazao nam je Ivan. Supruga Ivana i djeca velika su potpora Ivanovim planovima pa ga rado prate na njegovim stalnim putovanjima.
Ivan je optimističan unatoč zaprekama na koje je nailazio. Namjeravao je nastaviti investiciju i u krugu doma obnoviti susjednu zgradu koja je također u porušenom stanju i želio je pretvoriti u iskoristivi objekt. Neriješeni imovinski odnosi ponovno su zapreka novom Ivanovu projektu, no Općina Pelagićevo je, kaže poduzetnik, ostala nijema na njegovu inicijativu, pa tako ruševina i dalje kvari ljepotu mjesta, ali i njegovo sigurno okružje.
Između ostalih, u domu je posao našla i Brigita Delić iz Oštre Luke i, kaže, prekrasno im je jer posao sa štićenicima uvijek donosi neku posebnu radost. Zadovoljan je i kipar Antun Jurkić, autor "Knjige života", koji svojim djelima prati bilo svoga mjesta u koje se vratio iz Zagreba.