KOME SMETA BISKUPOV GROB IZMEĐU GRUDA I POSUŠJA?

Sveta zemlja Hercegovina posebna je po brojnim znamenitostima, po svojoj bogatoj povijesti koja se prenosi s koljena na koljeno.

Nažalost, puno toga se i zaboravlja što zbog vlastitog nemara što zbog onih na položaju moći koji su dobili neke instrukcije, možda i izvana, da unesu nemir i izbrišu prošlost ovdašnjeg čovjeka, kako bi pripremili teren za neke nove koji će povijest Hercegovine možda pisati onda kada oni dođu na ovo tlo, a kada domicilnih ljudi, starosjedioca praktički, nestane s ovih prostora.

I kao da određeni centri moći namjerno to čine jer teško je gledati ovo mučeništvo, progonstvo, laži i uvrede na račun naroda, a ne zapitati se diktira li se ovo sve, ovim pitomim ljudima i ovim divnim krajevima, negdje izvana. Pa i nameću im se kadrovi, neki izvana.

Ovih dana vjernici iz Gruda i Posušja šalju poruke, mailove, na adresu portala Grude.com. I žale nam se kako fratar s Posuškog Graca više ne dolazi govoriti misu na Biskupovom Grobu, između Raška Polja (Grude) i Posuškog Graca (Posušje), na području župe Posuški Gradac. - Ma ne znam što je, ali evo već neko vrijeme fratar ne dolazi, a Grob je na području župe Posuški Gradac pa je red da on tu dođe održati misu - priča nam sugovornik koji redovito pješke ide na Biskupov grob ili Biskupov greb, kako vole reći ovdašnji žitelji.

Priča nam da se više desetljeća tu govorila sveta misa pa je onda sve stalo. - Dođu vjernici iz Posušja, Gruda, Kočerina. Bio je običaj misu predvoditi prve nedjelje u srpnju, a evo kakvo vrijeme dođe. Fratar rekao nema mise i svi se složili - ogorčen je sugovornik.

Kaže kako su ovdje prestajale razne bolesti. - Glavobolje bi nestale kao s rukom, vjerni puk je ovdje tražio ozdravljenje. Čuvalo se ovaj grob i u komunističkim, zlim vremenima, a evo nema ga danas tko sačuvati od zaborava jer fratar neće da dođe. Pa pogledajte Poskuški Gradac u posljednje vrijeme, tuča zabijeli poput snijega, obije nam svu poljoprivrednu kulturu, kako se ne sekirati i ne zapitati je li i to povezano s Biskupovim grebom - pita se sugovornik o grobu u Posuškom Gracu.

Pitamo ga postoji li mogućnost da su možda hercegovački, aktualni biskupi zabranili da se ovdje služi sveta misa jer Gruđani koji masovno hrle vole reći kako je tu njihov biskup pokopan, a za ove današnje zbog progonstva koje su im nametnuli, otmice župe na temelju laži i krivovjerja o Hercegovačkom slučaju, nemaju riječi hvale. - Znate onu izreku o vuku u janjećoj koži. Mislim da sam vam sve rekao. Nego je meni žao fratara, a njih nije trebalo žaliti ni kad su umirali za vjeru. S ponosom su išli Gospodinu, a vidi ovo danas. Blagopokojni fra Rufin Šilić, provincijal kojeg jedinog pamtim i molim za njega odabrao je dignuti glas i braniti franjevačke župe do konca svog života, a mogao je biti mlitavac i licemjer i prodati cijelu Hercegovinu i franjevačke župe i dobiti funkciju u Vatikanu koju želi! Izabrao je Božji put i čast, a ne zločin i vlast! Što mislite da je on danas provincijal, a da fratar ne želi doći na Biskupov Grob? Pa on bi osobno došao, a tog fratra bi prekorio da mu više nikad ne bi palo na pamet želje vjernika odbiti, pogotovo jer oni žele svetu misu. Međutim, ovo su neka nova vremena. I krv će se Kristova, bojim se, na ovu zemlju opet spustiti zbog ovog mučeništva koje podnose neke župe. Neka samo nastave. Bog vidi sve - znakovito poručuje sugovornik.

A prema pučkoj predaji, u Biskupovom Grobu pokopan je fratar biskup sa svećenicima koji su mu pomagali. Tu su ga dočekali i ubili Turci.

Danas, zbog činjenice da možda pričamo o franjevcu, o biskupu koji je prolio krv za vjeru i nacionalni identitet, a kojeg Gruđani vole i kojem zavjetuju, njegovo spominjanje očito nije dobrodošlo, pa ni u crkvenim krugovima.

A s druge strane, o kojem god crkvenom velikanu govorimo, ako se na tom grobu čuvala vjera, ako su hodočašćenje i molitva pomagali narodu, tko je taj tko može izbrisati sve te pozitivne plodove s ovog svetog mjesta.

Za kraj, ako današnji farizeji sve ovo mogu gledati, neka znaju da ima i onih koji ne mogu i koji će učiniti sve da njihova Sveta Crkva zablista bez nemira i kriza koje su u jednom centru moći, u ordinarijatu u srcu Hercegovine, započeli članovi Biskupske konferencije Jugoslavije, a njihovi potomci revno čuvaju njihove običaje... A dokad!?

Čitatelj/Grude.com