'Kada crkvena hijerarhija zastranjuje ili nije dorasla duhu vremena, laička snaga je može držati na okupu'

"Poslušnost u Crkvi" bila je tema Argumenta HKR-a u srijedu 16. ožujka. Gostovali su sisački biskup Vlado Košić, p. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove i Matija Štahan, novinar portala Bitno.net. Emisiju je uredio i vodio Branimir Gubić.

Govoreći o tome tko kome u Crkvi treba biti poslušan, biskup Košić kaže da bismo svi kao vjernici, kršćani trebali biti poslušni Bogu, na što nas podsjeća i evanđelje od prošle nedjelje. „To je prvotno što se poslušnosti tiče. Dakako, da je crkvena zajednica oblikovana kao i druge zajednice gdje netko nosi veću odgovornost i donosi neke odluke koje obvezuju čitavu zajednicu. Traži se poslušnost koja tu zajednicu čini homogenom da ona zajedno nešto poduzima ili nečega se odriče”, istaknuo je biskup.

Kaže kako ima dobar odnos sa svećenicima u svojoj biskupiji, da nastoji stvoriti jedno bratsko ozračje gdje su svi u međusobnom poštovanju. Priznaje kako je ipak bilo događaja koji mu nisu dragi.

„Kad govorimo o poslušnosti, moramo uvijek imati na umu što je svrha poslušnosti. Svrha Crkve je spasenje duša, a Crkva je po prirodi zajednica u kojoj je najvažnija ljubav. Čuvati to zajedništvo sigurno je među vrhovnim vrednotama života u Crkvi”, naglasio je p. Renić. Kaže da u pet godina svoga provincijalata nikada nije izrekao neku kaznu. „Mislim da sam jedanput napisao kanonsku opomenu, ali to nije bila stvar o poslušnosti, nego nego problema u ponašanju”, rekao je. Svjedoči kako je teško biti provincijal u Družbi Isusovoj jer je poslušnost vrlo dijaloška.

Novinar i publicist portala Bitno.net Štahan ističe kako je neposlušnost danas jedan od sastavnih elemenata, uvjetno rečeno, liberalne ideologije koja je prožela pozapadnjeni globalizirani svijet. - Oni koji vode Crkvu, primjerice papa Franjo, neću reći da promiču neposlušnost, nego ostavljaju prostora izjašnjavanju i izražavanju vlastitih želja i htijenja kroz ideal sinodalnosti”.

Pojašnjava kako je položaj laika u Crkvi najparadoksalniji, „jer on, iako može biti neposlušan, tom neposlušnošću može ponekad biti i spasonosan. U trenucima kada crkvena hijerarhija zastranjuje ili kada nije dorasla duhu vremena, trenutku, kairosu, onda upravo ta laička snaga može biti ono što će držati Crkvu, pretenciozno rečeno na okupu, ili što će joj udahnuti njezin smisao i održavati je kao pulsirajuće tijelo koje je još uvijek živo.”

Grude.com