Novica je napisao 'Umoran sam od života', a onda je Toma otpjevao

Novica Zdravkovic bio je pjevač i autor kojeg je tijekom čitave karijere pratila sjena legendarnog brata Tome Zdravkovića.

 
Međutim, i Novica je uz brata stekao kultni status u svijetu kavanske glazbe, a osobit je talent večeras preminuli pjevač i najmlađi od braće i sestara Zdravković imao za napisati pjesmu.
 
Čuvena pjesma „Umoran sam od života“, koja je uveliko obilježila karijeru Tome Zdravkovića, nastala je iz pera Novice Zdravkovića.

Novica je u intervjuu u emisiji „Iz profila“ ispričao priču o njenom nastanku:
„Moj brat Toma Zdravković i Obrad Jovović, tadašnji direktor Jugotona, došli su kod mene, a ja sam tad pjevao na Košutnjaku. Toma se vratio nakratko iz Kanade, gdje je živio, da obavi jedan porodični posao (da se ja vjenčam) i da se vrati. Vidio je parking kraj kafane pun automobila – a pjevači su mu tamo u Kanadi neku drugu priču pričali, koji su u Kanadi gostovali, da je zaboravljen, da mu je pjevačka karijera mrtva - pa me je pitao: je l ovo ljudi zbog tebe dolaze? Potvrdno sam odgovorio, a on je samo prešutio. Te večeri ja sam pjevao „Umoran sam od života“ nekoliko puta, jer sam tu pjesmu pravio. Nekoliko mjeseci prije ja sam htio to da snimim, za Jugoton. Morala se tada nositi kaseta i tekst. Bio sam kod Obrada Jovovića, kaseta ga nije zanimala, samo tekst. Pročitao je samo rečenicu „Umoran sam od života i rekao mi: „Jesi li ti normalan, ko je danas umoran od života“. Pocrvenio sam, a izuzetno sam ga cijenio, jer je bio jedan od najboljih Tominih prijatelja. Toliko sam se postidio, nisam znao šta da odgovorim. Rekao je da uzmem nešto drugo da snimim. Ja sam na to i zaboravio, ali sam pjesmu pjevao u kafani, ljudi su je tražili po nekoliko puta i plaćali.
Toma je to veče čuo da sam ja tu pjesmu nekoliko puta pjevao. Kad je bila pauza, ja sjednem s njim i prvo što me je pitao: Ko pjeva ovu pjesmu? Vidio sam da je Obrad odmah shvatio o čemu se radi i bilo me je stid išta reći, izmislio sam da imam porudžbu i pobjegao sam od stola. Sutradan, kada smo otišli do Obrada – Toma je htio da snimi neke pjesme, nostalgične (to više nije bio onaj Toma), jer je već skoro 5 godina bio u Kanadi, i da se odmah vrati – ja, šta ću, ispričam mu sve. On tu odmah Obradu, s vrata, nema šta mu nije kazao, tako ga je izvrijeđao ... Obrad je samo gledao u njega. Onda je Toma to otpjevao. Kako je samo on to otpjevao, kakav aranžman, kakva je muzika to bila. Ja sam to tako slušao i nisam mogao da vjerujem da od onog što sam ja „udarao“ u kafani, to nije imalo veze s ovim kako je to sada bilo urađeno. Ta pjesma je ustvari i bila prekretnica da se Toma vrati nazad iz Kanade.“