Selmo Cikotić stavio je metu na čelo svakom bh. građaninu, ništa bolji nije ni Šefik Džaferović
Kao što je stavljao mete na čelo Hrvatima u Bugojnu, SDA-ov Selmo Cikotić, ministar (ne)sigurnosti BiH, sada metu na čelo stavlja svakom poštenom bh. građaninu.
Njegova neodgovornost i izjave poput one da je "deportacija migranata iz BiH nečija seksi ideja" i da su oni "kao turisti koji troše novac u ovoj zemlji" dali su krila migrantima, a jedan od njih, koji je već osuđivan u BiH zbog droge, a nikad nije deportiran iz ove zemlje, u utorak navečer ubio je mladog Jasmina Berovića (36) i teško ozlijedio njegova brata, ugostitelja u Otesu kod Sarajeva.
U normalnoj državi osumnjičenik za ratne zločine ne bi smio ni biti ministar sigurnosti, a kamoli da bi ostao na dužnosti nakon što njegov državljanin na ovako brutalan način bude ubijen od nekog tko na njegovom teritoriju ilegalno obitava. I ono što je najgore, ubojica i njegovi suradnici u ubojstvu su u bijegu!
Nakon ovog ubojstva oglasili su se iz SBB-a čiji je predsjednik Fahrudin Radončić, bivši ministar sigurnosti u BiH koji je u teškim uvjetima svoj posao radio dobro.
Priopćenje prenosimo u cijelosti...
Migrantska kriza već mjesecima potresa cijelu državu i postaje sigurnosni problem broj jedan, ali odgovorni iz vlasti ostaju bez bilo kakve ozbiljne i efikasne reakcije.
Naprotiv, ne samo da se ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić još uvijek nije javno ni oglasio, a kamoli nešto poduzeo, već zajedno s njegovim nadređenim Šefikom Džaferovićem, članom predsjedništva BiH, od samog početka aktivno radi na, u najmanju ruku, relativizaciji cijelog problema.
Pitanje je sada kako će na takav odnos gledati obitelj i prijatelji ubijenog mladića?
Tragičan događaj u Otesu samo potvrđuje koliko su bili važni stavovi i inicijativa Fahrudina Radončića, bivšeg ministra sigurnosti da su potrebne ključne i hitne mjere brze deportacije ilegalnih migranata, njihovo izmještanje izvan urbanih sredina u privremene smještajne kapacitete i hitno zapošljavanje više od tisuću graničnih policajaca.
Ta Radončićeva strategija i plan bili su apsolutno opravdani i neophodni, ali su naišli na protivljenje političkog vrha SDA i Džaferovića, koji su odabrali politiku prema kojoj su ilegalni migranti „dobrodošli turisti u BiH koji će nadoknatiti potrošnju tokom pandemije“.
Također, Radončićeve namjere su opisivali kao „seksi ideje“, a kao alternativu su ponudili samo paradnu posjetu Pakistanu.
Najveća odgovornost za situaciju u kojoj su se građani našli je na vrhu SDA i Džaferoviću koji su, umjesto interesima građana, punu podršku dali ambasadorima država iz kojih dolaze ilegalni migranti, ohrabrujući ih na taj način da dolaze u BiH.
Naročito je ružna podvala da se ovo pitanje može može riješiti ugovorima o readmisiji s Pakistanom, jer je svakome jasno da to Pakistan neće poštovati kao što to ne rade ni druge zemlje iz kojih dolaze migranti.
Radončićev stav da se ne radi o samo o humanitarnom, nego primarno sigurnosnom pitanju, važnom za građane BiH, ali i cijelu Europu,, presudan je za bilo kakvo riješavanje ili odgovor na ovaj veliki izazov.
Dok god ministar sigurnosti bude smatrao ilegalne migrante turistima, a prava riješenja „seksi idejama“, to će građanima govoriti da ta politika neće i ne želi pružiti sigurnost građanima.