Lomile te bure i oluje, teško brime od kada se rodi, ali još se tvoja pjesma čuje i ona te kroz nevolje vodi...

Što pokreće napaćene ruke ako nisu sa kamena geni...

PRKOS ŽIVOTU - Velimir Velo Raspudić

Težak teret na leđima nosiš
pa te on crnoj zemlji vuče.
Dok ponosno životu prkosiš
još u tebi hrabro srce tuče!

Lomile te bure i oluje,
teško brime od kada se rodi,
ali još se tvoja pjesma čuje
i ona te kroz nevolje vodi.

Dok gledam ove tvoje muke,
pitam se što je u toj ženi!?
Što pokreće napaćene ruke,
ako nisu sa kamena geni?

Ti si ponos našeg kamenjara,
stablo što se buri slomit ne da!
Vinogradu ona loza stara,
što je svatko sa divljenjem gleda!

Temelje si ovoj zemlji dala,
to mi kaže svaka bora tvoja.
Pred život ponosno si stala
i prkosiš mu, starčice moja!

Velimir Velo Raspudić