Oprostiti, ali nikad zaboraviti

U našem narodu, po katoličkoj nauci, postoji izreka: Oprostiti, ali nikad zaboraviti! Tako je i u ovom slučaju.

 

Danas, Ratko Perić nakon 28 godina odlazi s funkcije biskupa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Sve poluge moći koje je imao, a one nisu bile nimalo slabe, koristio je protiv Međugorja i franjevačkih župa, na kraju priznavši da je čak 70 posto svog vremena uložio da riješi Fenomen Međugorja i Hercegovački slučaj. Umjesto mira i blagostanja nakon teškog ratnog vihora, nastavljeni su ratovi, mržnja, prijetnje i uvrede...

Što nas u budućnosti čeka nitko ne može do kraja prognozirati. Teolog i svećenik koji je zbog progona napustio Hercegovinu Dalibor Dado Milas napisao je još prošle godine da Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini tek predstoji suočavanje sa svim skandalima i problemima koje je stara biskupska garda godinama uspješno gurala pod tepih, misleći da nekome tako čini uslugu. - No, sve će to izaći na vidjelo kad se oni maknu sa svojih prijestolja. Već sad suosjećam s njihovim nasljednicima zbog tereta s kojim će se, ni krivi ni dužni, morati naučiti nositi. "Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi." (Jr 31, 29) - napisao je Milas.

Međutim, vjerujemo da nova biskupska garda na području BiH neće imati previše problema, samo se mora paziti hijena oko sebe koje će istinu željeti predstaviti na svoj način. Jer, kad se sve stavi u kontekst Hercegovine, i oko Ratka Perića redovito su bili samo poslušnici, možda bi i on u nekim slučajevima drukčije postupao da nije bilo karijerista koji su umjesto vjere puno puta birali vlast i župe u koje su utkane krv, znoj i suze onih koji su ih osnivali. Pa su ga tako još više motivirali da koristi svoju moć i udara bez milosti. Perić odlazi, ali oni ostaju, možda još opasniji jer je, umjesto nekom od njih, služba pripala biskupu i svećeniku iz Janjeva. A neki su se već žalili na tu činjenicu jer je, prema njima, bilo logično da "dijacezanski svećenik iz Hercegovine postane novi biskup". Također, oni novom biskupu neće proturiječiti. Ne zato što oni to ne znaju, već zbog straha da ih ne pošalje u neku minijaturnu župu, gurne ih dalje od centra moći, iz Mostara, a onda mnoge želje i planovi padaju u vodu. Premda, ako oni već nisu išli miroljubljivo ne mora značiti da će taj ratoborni put birati i neki drugi koji nisu kao oni.

U našem narodu, po katoličkoj nauci, postoji izreka: Oprostiti, ali nikad zaboraviti! Tako je i u ovom slučaju. Oprostit ćemo mi Ratku i njegovim suradnicima na svakoj laži, prevari, izdaji, izgovorenoj riječi... ali zaboraviti nikad. Jer grudska, franjevačka ljepotica za koju je zemljište dodijeljeno 1857. godine izrastala je na krvi, znoju i suzama svojih franjevaca i svog napaćenog naroda, a izrasta i danas ljepša nego ikad dok je lome bure i oluje, a ne mogu je slomiti. Boljelo je sve ove godine, boljelo je čuti da je 70 posto vremena potrošeno da se riješi Fenomen Međugorja i Hercegovački slučaj, a trebalo je samo malo više razumijevanja, razgovora i zajedničkih aktivnosti da se ukaže na nepravdu koju je donio i taj sporni dekret "Romanis pontificibus" o kojem piše da je utemeljen na dogovoru, a istina je drukčija. Dogovora nikad nije bilo, samo su pokrenuti razgovori u kojima je narod molio da župa Grude ostane franjevcima. Vatikanu je sve predstavljeno drukčije! Povijesna nepravda!

Biskupu Petru Paliću želimo da bude Petar naših dana, da iskorijeni zlu krv koja se nagomilala, da bude čovjek dijaloga i pomirbe i da sjeme mržnje, koje će nastaviti sijati oni koji to ne bi trebali, pretvori u sjeme ljubavi i dobrote.

Ratku Periću želimo ugodno provedenu starost i mirovinu. I sve mu opraštamo...

Župljanin župe Grude/Grude.com