U pjesmi, u kamenu... živjeti će sjećanje na velikog Juru Ćorluku (1955.-2020.)

"Gango moja ostavit te neću, dok mi smrtnu ne zapale svijeću", kroz suze zapjeva netko u jednom društvu u Grudama ovoga jutra, u trenutku dok su spori zvuci s crkve Svete Kate priopćavali svome puku tužnu vijest o odlasku.

 

Preminuo je Jure Ćorluka - Slavić (1955.-2020.), iznenadnom smrću, blago u Gospodinu. Ganga, naša kultura i umjetnost, ostala je tako bez još jednog od onih koji su je pjevali i prenosili naraštajima, da se nikad ne zaboravi.

 

Preslušavamo jutros CD "Bekijsko pivanje", a glas Zdravka Ćorluke Makića, te braće Ivana i Jure odjekuje dok pjevaju: "Hrvati, ne bojte se rana... Mene moja naučila mati... Volio bi da me zemlja pospe nego da te zaboravim Gospe...

 

I neće se Juru pamtiti samo po pjesmi nego i po građevinskim pothvatima. U mnoge grudske i hercegovačke kuće uklesane su njegove zlatne ruke, a njegovo djelo vidljivo je i kod crkve Svete Kate.

 

Vrijedan čovjek uvijek spreman priskočiti u pomoć, ugodan sugovornik, vedar i nasmijan. A ako ga je išta i mučilo, okrenuo bi to na pjesmu i smijeh i zato će mnogima u Hercegovini njihov prijatelj Jure nedostajati.

 

Sve češće naše tekstove završavamo stihovima: Gango moja i ti si pri kraju, mi smo zadnji koji te pivaju...

 

Međutim, ljudi poput Jure naučili su mnoge, svoje nasljednike i poznanike, kako će pjevati i kako će sačuvati hercegovačku pjesmu od zaborava. Gore iznad Gruda, tamo gdje se duša odmara prije konačnog putovanja gore gdje s oka svaka suza nestaje, zaoriti će se u starom ćorlučkom kraju pjesma, a u uspomeni oživjeti najljepša vremena i sjećanje na ljude poput Jure Ćorluke.

 

Ispraćaj dragog nam pokojnika kreće u srijedu 10. lipnja u 17 sati ispred mrtvačnice Grude, a pokop će se obaviti na groblju Gomilice - Grude.

 

Ž.An/Grude.com