Pitaju se noćas vuci gorski, što to radiš, Šego Međugorski
Dolje na parketu, Marin je radio čuda. Uostalom, iz Međugorja je. Gore na tribinama, mama Željka i Marinov brat Ivan bili su na rubu suza od ponosa i sreće.
A u Međugorju, u tišini svog doma, kao i uvijek, još ponosniji bio je tata Jakov. Marinova čudesna večer ispunila im je srce. Kako i ne bi kad su ovakve trenutke sanjali cijeli život. - Danas je sve lijepo slušati o Marinu, veseliti se uspjehu reprezentacije, kojemu je i on dao doprinos, što je godinama sanjao. Lijepo je pogledati novine, primati čestitke, no nije bilo lako do toga doći. Bilo je i teških trenutaka, trebalo je izdržati i poneku nepravdu, vjerovati da će jednog dana do ovoga i doći, kaže mama Željka, koji pedantno skuplja članke o sinu.
A, ima ih, vjerujte, stotine. U bogatu arhivu doći će i ovi s utakmice protiv Srbije. Jer, Marin je ušao u povijest, nitko nikada u povijesti Europskih prvenstava nije imao šest obrana u prvih deset minuta. Ruku na srce, i neće tako brzo. Marinov rekord, uz ovakvu atmosferu i formu, jedino može ugroziti - Marin. Svjestan je toga i tata Jakov. Ne treba ni govoriti koliko je sretan...
- Kako ne bih bio sretan?!Imao je Marin puno dobrih utakmica u klubu i reprezentaciji. Ne nam sad je li mu ovo najbolja, no sigurno je najslavnija.
Dok se dvoranom orilo "Šego, Šego", oči su mu se napunile suzama radosnicama.
- Imao je svoju večer - kaže tata Jakov.
A koliko je Marin privrižen obitelji, otkrit će vam jedan detalj.
- Kad je osvojio Ligu prvaka i došao doma, već sutradan nam je otišao pomoći u berbi smilja. Nisam htio da pomaže, rekao sam mu "Marine, odi sa ženom i djecom na more, opusti se, uživaj malo". Samo me pogledao i rekao "Neka, neka. Može more pričekati, prvo ću ja vama pomoći, a onda sve ostalo". Eto, to je Marin - kaže tata Jakov.
Još od djetinjstva, od najranijih dana Marin je tati pomagao u vinogradu. A poslovi na održavanju vinograda sve su samo ne lagani. Marin nikad nije tražio isrpiku, nikad nije rekao "nemam vremena" ili "ne da mi se". Suprugu Anu upoznao je još u školi i od tada su zajedno. Imaju i troje prekrasne djece, Luciju, Jakova i Petra.
Da, to je naš Marin, ljubimac navijača. Miljenik naroda. A, to valjda znate, narod ne možete prevariti. Jer kad vidite s koliko emocija slavi svaku obranu, ne možete ga ne voljeti. Uostalom, nakon Srbije navijači su mu napisali i pjesmu. A, ruku na srce, ne pamtimo puno sportaša koji su imali tu čast. A ona, da malo parafrazriramo, bi išla ovako.
- Pitaju se noćas vuci gorski, što to radiš, Šego Međugorski. Što to radiš, majko moja mila, Srbiji polomio si krila. S obje ruke sakrio si vrata, nije lako slomiti Hrvata. Jer u svemu želi biti prvi, jer u njem' ima Hercegovine krvi. Jer u njem' vriju sa kamena geni, večeras si ponos probudio u meni. Nek te čuva Bog i Gospa Sveta na tvom putu do prvaka svijeta - napisao je Velimir Raspudić, Marinov susjed.
Do prvaka svijeta smo već stigli, do europskog nikad. Dva puta smo bili na korak i ostali bez zlata. Vrijeme je, dečki. Uz ovakvog Marina i navijače, nema tog protivnika koji nas može zaustaviti. Jer, dječački san, da bude heroj ulice, davno je ispunio. Danas je heroj nacije.