Jedini pravi PAUK: 'Kad krenemo gorit će i nebo i zemlja'

Na današnji dan, 9. listopada 1995. poginuo je legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk.

Imao je 48 godina kad je stradao.

Za vrijeme Operacije Maslenica njegova bojna kod Kašića razbija srpske tenkove, tu je i ranjen za vrijeme obilaska položaja kada je minobacačka granata pala dva, tri metra od njega. Unatoč ranama po cijelom tijelu bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište. Nakon Maslenice radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne te prolazi šibensko bojište jednom, a zadarsko dvaput, prije nego je 1. listopada 1993. prepustio mjesto zapovjednika mlađima i postao načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade.

Nizale su se uspješne oslobodilačke akcije i operacije jedna za drugom: Zima ’94., Skok-1, Skok-2, Ljeto ’95. kao pripreme za oslobođenje Hrvatske. Kao načelnik stožera Andrija Matijaš uspješno vodi 4. gardijsku brigadu u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima ulazi u Knin kao zamjenik zapovjednika slavne brigade.

Ranjen je više puta, a poginuo na današnji dan, 9. listopada 1995. tijekom akcije ‘Južni potez’ u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad. Predvodeći napad Oklopne bojne na području Podrašnica, Andrija Matijaš je kao zamjenik zapovjednika brigade poginuo u 13:00 sati.

Legendarni zapovjednik i u ovoj je bitki bio na čelu tenkista 4. gardijske brigade, i na žalost, poginuo je skoro zadnjeg dana rata. Nakon što je neprijatelj u idućih 48 sati bio doslovno razbijen, a pripadnici 4. brigade 11. listopada izbili na crtu Tiričevica – Vrbljanska strana – vrh tt. 984, istog je dana crta predana postrojbama 2. brigade HVO-a. Nakon uspješno izvršene zadaće, 11. i 12. listopada 1995. godine, cjelokupni sastav 4. brigade izvlači se s područja borbenih djelovanja i vraća u matične vojarne na području Splita i Knina.

Jedna od izjava Andrije Matijaša Pauka, koja je obilježila njegov ratni put, zabilježena je 1993. godine. Pripremajući se već tada sa svojim oklopnjacima za oslobađanje Knina, Pauk je u svom dnevniku zapisao: “Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”.

Time je prvi nagovijestio Oluju, kojom je dvije godine kasnije od srpskih okupatora oslobođena Hrvatska. Nažalost, Andrija Matijaš Pauk, kao ni mnogi hrvatski branitelji, u njenoj slobodi nije uspio uživati.

U spomen na Andriju Matijaša Pauka Četvrta gardijska brigada dobila je i naziv Pauci, a on posmrtno čin general bojnika.

Vječno počivalište mu je u rodnom Pozorcu, u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela.

Njegova majka Anđa još je živa i prije nekoliko dana proslavila je 91. rođenda.

Suborac mu je bio i Ante Gotovina koji mu je otkrio spomenik u rodnom gradu 2015. godine.

Grude.com/DalmacijaDanas