Dugih 15 godina bez Rođe: Legendarni Gruđanin bio je Hrvatski Dragovoljac
'To nije prva liga, to je prva ljiga!, Ma, kad ja sagradim stadion na vodi..., Ne mogu više rođo, puko sam..., Znaju oni preko tko sam ja...'
I znali su svi, pa i oni preko, tko je on. Legendarni Stjepan Spajić - Rođo koji nas je napustio u kolovozu 2004. godine. Prije 15 godina. Karizmatičan kakav je i bio, postao je jedna od najvećih ikona HNL-a u povijesti, čovjek kojega su svi obožavali, a on je obožavao Hrvatsku i nogomet. Spojio je tu ljubav u jednu kada je 1994. došao na čelo Hrvatskog dragovoljca, kluba u kojemu je provodio sve svoje dane.
- Meni se žuri, rođo - njegova je poznata izjava i, može se reći, geslo uz koje je Dragovoljac užurbano pod Rođinom upravljačkom palicom rastao iz dana u dan prema najvećim uspjesima u povijesti kluba. Igrao je sigetski klub tada i u Europi, a među igračima je bio i Robert Prosinečki, još jedna legenda hrvatskog nogometa, i to - za grah. Na klupu je Rođo bez problema doveo Baku Sliškovića da "crne" vodi protiv najvećih europskih klubova.
Upravo je u prostorijama Dragovoljca njegovo srce prestalo kucati u 52. godini života 21. kolovoza 2003. godine. Nestale su sve izjave, kritike i opisi o njegovim i tuđim igračima, otišao je najdraži brk hrvatskog nogometa. Njemu u čast, stadion sadašnjeg drugoligaša, Hrvatskog Dragovoljca, nosi upravo ime Stjepan Spajić.
Rođe se njegovi prijatelji i suradnici prisjećaju s osmjehom, a tvrde, život su mu skratili doktori onaj dan kad su mu rekli da ne smije jesti previše kulena zbog bolesti bubrega.
'Cijeli stadion je navijao za nas'
O srčanosti lika i djela Rođe svjedoči i njegov odlazak na utakmicu Partizana i Dinama (tadašnje Croatije) vlastitim autom s hrvatskim registracijskim oznakama. Na pitanje novinara kako se osjećao kad je cijeli stadion vikao "Ustaše, Ustaše!" - odgovorio je: "Odlično, cijeli stadion je navijao za nas!".
Popularni Spajki sudjelovao je i u Domovinskom ratu u kojem je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog. Umirovljen je s činom brigadira 1998. godine.
'Evo ti 10.000 maraka da nam sudiš pošteno'
O svemu je Rođo pričao otvoreno pa i o tome da je sucu Ivanu Katuši Rođo naivno "platio 10.000 maraka za pošteno suđenje", a njegov Dragovoljac je ipak ispao iz lige.
Nije Rođo glumio ni pred kim, nije se nikoga bojao, nikog nije ni štedio. Uvijek je imao britko mišljenje iza kojega je čvrsto stajao, a upravo su ga takav karakter i karizma zlatnim slovima vječno uklesali u anale hrvatskog nogometa. Njegova strast za boljitkom domaćeg nogometa ne blijedi niti nakon toliko vremena baš zbog ovakvih izjava.
- Od malih sam nogu navijao za Dinamo. Išao sam i pješice na gostovanja.
- Na utakmicu s Partizanom u Beogradu išao sam sa zagrebačkim tablicama. Meni ne skidaju tablice na granici. Čekala me policija i do Beograda su me pratila dvoja policijska kola s upaljenim rotacijskim svjetlima. A na stadionu su me vozili u Mercedesu, dok su se ostala naša gospoda gurala u autobus. Oni preko dobro znaju tko sam ja.
- Sagradit ću stadion na vodi, koji će se pomicati. Ne znam samo gdje i sa čijim novcem. Po ljeti će nas voda lijepo hladiti. Ali nemoj to pisati, netko će mi ukrasti ideju.
- Možemo mi igrati i u Županji ako treba. Koliko nas tjeraju, doći ćemo i do Srbije. Postat ćemo Srbi. Nemam pojma o ničemu. Otupavio sam. Osnovat ću novi klub i nazvati ga NK Tupavko.
- Najbolje bi bilo da izvlačimo kuglice kako bismo saznali tko je osvojio od drugog do 12. mjesta. Zna se tko treba biti prvi.
- Što se jede kod vas, gospodine Spajiću? - Kobasice. Sada si me, rođo, zaje*o, jer mi se zbog ovog našeg razgovora sve ohladilo. Što je specijalitet vašeg lokala? - Grah! Koliko on košta? Čitava porcija s kobasicama, zapada 15 kuna! To je super! E, a kruh džabe dobiješ, rođo. Ovi gladni mi pola štruce pojedu. A neka jedu ljudi.
- Vasilj i Bazina su škartirani, jer su Hercegovci! I Ardiles mrzi Hercegovce!
- Što može Hrvatski dragovoljac? Ništa! Mogu “lajati” kad me uhvatite na krivoj nozi i nadrljati.
- Rekli ste da Dragovoljac neće biti više etnički čist? Da ne štetimo međunarodnu ugledu Hrvatske, kupit ćemo dva “cvjetića”. Dva “liljana”. Jer nedavno je neki ambasador rekao da smo mi fašistički klub.
- Neki me zovu “lajavcem”? Tko to kaže? Što sam to izlaj’o, pa nisam ja pas. Psi laju, a karavane prolaze. To kod njih tako ide.
- Ne mogu više, rođo. Puknuo sam. Pogledaj mi glavu… Ma, vidjet ćete kad jednog dana u klub stigne pravo pojačanje. Na primjer Nijemac. Kad ja dovedem Švabu.
- U mom klubu neće igrati ni Srbi ni p*deri, a crnci mogu jedino ako su katolici.
- Kad izađem iz uprave Dragovoljca osnovat ću novi klub a zvat će se U-Dragovoljac. Pa šta onda? Koliko ja znam slovo je u abecedi.
- Znam di je Ante Gotovina ali neću reći i želim mu sreću u bijegu. Nikada se rođo moj on neće predati! Pi**a tko izda!
- A tko zna? Možda i nisu svi Hrvati u Dragovoljcu. Trebao bi izvršiti pregled dok se budu tuširali.
- Navijam za Hrvatski Dragovoljac, a prvu ligu ne poštujem jer smo izbačeni. To je prva ljiga a ne prva liga!
- Ceca Ražnatović je naizgled dobra, maznuo bi je iz osvete, Arkan bi se u grobu okrenuo.
24sata.hr