FOTO: Ivan Pejić prošao je čitav greben Kamniških Alpi i nije pogriješio

Kamniško-Savinjske Alpe su planinski lanac na sjeveru Slovenije uz samu granicu sa Austrijom. U sklopu njih je i masiv Karavanke kroz koje prolazi istoimeni tunel, koji je cestovna granica tih dviju država. Okružen je rijekama Savom i Savicom. Zauzimaju površinu od 900 km2.

 

Tim riječima svoju priču za Grude.com započinje jedan od najboljih hercegovačkih alpinista koji se bavi ekstremnim sportovima Ivan Pejić. U nastavku, pročitajte cijelu njegovu reportažu s Kamniških Alpi i fotografije.

Uspon i obilazak smo započeli iz Logarske doline, koja se nalazi na Sjevernoj strani Kamniških Alpi. Smatra se jednom od najljepših Alpskih dolina u Europi, a prostire se na visini od 760mnv.

 

Iz Logarske doline uspon je započeo, već u 5 sati, u smijeru Kamniškog sedla. Dan je bio kišan i maglovit. Preko vrha Planjava (2294 m) i vrha Ojstrica (2350 m), stigli smo i na Kamniško sedlo. To je granica južne i sjeverne strane. Malo ispod njega smo noćili.

 

Drugi dan smo krenuli prema najvišem vrhu Kamniških Alpi, vrh Grintovec visok 2558 m. Iako ne previše visok, od penjača traži izrazitu psiho fizičku spremnost, svojom težinom je i nas iznenadio, ali i pružio zadovoljstvo koje se osjeti samo na onim Alpskim gigantima preko 4000m. Prije samog vrha prešli smo preko Turske Gore (2251m) na koja se penje stijenom, sa unaprijed postavljenim osiguranjima (sajlama) zvanim ferrata, iznad kojih neprestano kruže divokoze i stvaraju sitne odrone, zbog toga je korištenje kacige obavezno. Nakon Turske gore slijedi vrh Skuta (2532m), do kojeg je uspon otežan zbog prošlogodišnjeg odrona koji je uništio dio postavljenih klinova i osiguranja. Nakon ispenjanog vrha Skuta slijedi spuštanje pa ponovni uspon siparom do pod najviši vrh. Na to mjesto smo stigli oko 15 sati i završni uspon na sam vrh je tek počeo. Završni uspon i nije bio pretjerano težak. Radi se stijenskom penjanju koje traži i pomoć ruku. Samim time uspon je sporiji, ali i manje naporniji. Dosta je strm pa se dobro visinski napreduje. Na sam vrh izašli smo nas trojica.

 

Postoje lakši smjerovi za ispenjat taj vrh. Nama je želja bila pobliže upoznat te krajolike i proći čitavim grebenom Kamniških Alpi. Umor koji smo osjetili ukazivao je da smo možda malo i pogriješili, ali zbog onog zadovoljstva koje sam gore spomenuo, ne žalimo. Domaći planinari su bili oduševljeni tom turom koju smo prošli u dva dana. Pri silasku smo noćili na visini od 1542m, a sutradan oko 13 sati se spustili u dolinu. Pri silasku smo svratili i na slap Rinka. Planinski slap visok čak 80 metara. Nalazi se na visini od oko 950m. Iako je dosadašnji izbor za Sloveniju uvijek bio penjanje na Julijske Alpe, koje su poznatije i više, ovogodišnji izbor je bio pogodak. Kamniške Alpe su nas oduševile. Manje posjećene nego Julijske Alpe i kao da upravo time čuvaju svoju ljepotu. Opet su nas uvjerile da ono najviše, najpoznatije, najzvučnije i ne znači da je najbolje. Za ovo i nisam pokazivao neku posebnu zainteresiranost. Nakon svih visokih vrhova, neki Grintovec sa svojih 2558m i nije zvučio baš zanimljiv. Ali kroz razgovor sa ljudima koji su me podržali i na predhodnim pa tako i na ovoj avanturi, odlučio sam otići i posjetiti znamenitosti tih dijelova. Još jednom im veliko hvala: Putovi Grude, Bezdan 21 Grude i Perišić benz Grude.

 

Ivan Pejić/Grude.com