Zbogom Marko!

Na dan kad je poginuo general Zadro, pokojni Cvitković je ranjen sa sedam metaka. Ipak, tvrdio je, najgori trenuci u njegovu životu bili su vezani uz pad Vukovara.

Protekloga vikenda sve sudionike Domovinskog rata, a osobito Vukovara, potresla je vijest o smrti branitelja Marka Cvitkovića koji je preminuo u 65. godini, javlja Dnevno.hr.

Ovaj Vukovarac prije rata je radio u Borovu, no s prvim pucnjevima je stupio u obranu svoga grada, pa je tako od prvog do posljednjeg dana na Budžaku zapovijedao vodom. Nakon pada Vukovara u Zagrebu se priključio 204. brigadi vukovarskih veterana, s kojom se borio i na drugim hrvatskim ratištima.

“Vukovar je za mene svetinja. U rat sam ušao iz domoljublja. U Vukovaru smo bili kao braća i pomagali smo jedni drugima”, prisjetio se u jednom medijskom istupu Cvitković kojem je u Vukovaru 5. listopada 1991. poginuo brat Mato.

Na dan kad je poginuo general Zadro, pokojni Cvitković je ranjen sa sedam metaka. Ipak, tvrdio je, najgori trenuci u njegovu životu bili su vezani uz pad Vukovara i to je nešto što nikako nije mogao preboljeti.

“Vladao je specifičan duh, osjećaj nepobjedivosti”, prisjećao se često Cvitković vukovarske borbe za opstanak. Njihova linija nikad nije pala. Predali su se dva dana nakon izgubljene bitke za Vukovar, u tvornici Borovo u koju su se povukli štiteći civile.

Cvitković je prebačen u logor Stajićevo u Srbiji odakle je razmijenjen 24. prosinca 1991. Nakon puštanja, pristupio je 66. bojni Vojne policije. S 204. brigadom potom je išao je na ratišta na Kupres, Posavinu, Hercegovinu. Po uspostavi 5. gardijske brigade napredovao je s mjesta zapovjednika satnije i bojne do načelnika stožera brigade. Umirovljen je 2001. godine s činom pukovnika.